GEOMETRIJA TIPOGRAFSKOG PISMA
priredila: Olivera Stojadinović
januar 2005.


Osnovna linija pisma
ili bazna linija je zamišljena linija na kojoj leže slova. Tačnije, na osnovnoj liniji leže odgovarajući horizontalni serifi.

Osnovna visina pisma ili visina malih slova (x-height) je određena visinom malog slova x. Mala (kurentna) slova koja nemaju produžetke dopiru do osnovne visine.

Visina gornjih produžetaka malih slova (ascent) je linija do kojih dopiru gornji produžeci malih slova. Visina donjih produžetaka malih slova (descent) je linija do koje dopiru donji produžeci malih slova. Ove visine mere se počevši od bazne linije nagore, odnosno nadole.

Visina velikih slova ili visina verzala (caps height) manja je ili jednaka visini gornjih produžetaka malih slova.

Ukoliko je visina gornjih produžetaka veća od visine velikih slova (verzala) radi se o petolinijskom sistemu. Ako su ove visine jednake sistem je četvorolinijski.

Linije visine malih i velikih slova određene su položajem horizontalnih serifa. Slova koja su zaobljena ili koja imaju kose serife odstupaju od ove linije za jednu malu vrednost, podjednako sa donje i gornje strane. Ovo odstupanje obezbeđuje da sva slova optički imaju istu veličinu. Vrednost odstupanja iznosi do 4%, zavisno od oblika slova.

Linija visine malih slova leži na horizontalnim serifima malih slova i horizontalnim potezima slova "f" i "t". Tako malo slovo "o" počinje malo ispod bazne linije, a njegovo gornje zaobljenje izlazi isto toliko iznad linije visine malog slova.

Visina ili veličina pisma (M-square) je rastojanje između linije donjih i linije gornjih produžetaka. Njena vrednost jednaka je zbiru visina ascenta i descenta. Sva slova po pravilu su smeštena su između ovih dveju linija. Međutim, dijakritici velikih slova mogu da se delimično nađu izvan visine pisma. Takođe, kod nekih rukopisnih pisama sa dugačkim potezima dozvoljeno je da se oni završe izvan linija veličine pisma. To podrazumeva da postoji mogućnost da se slova iz uzastopnih redova delimično preklope, ukoliko su redovi slagani bez dodatnog razmaka, što ponekad i jeste namera dizajnera.

Uobičajeno je da se pri slaganju između redova predvidi dodatni razmak, koji se u ručnom slogu postizao ubacivanjem traka (leading).

Što je veći odnos visine malog slova u odnosu na visinu pisma (x/M), to je osnovna visina veća, a produžeci kraći i pismo je čitljivije u malim veličinama. Pisma sa dužim produžecima elegantnija su i lakše se čitaju, ali zauzimaju veći prostor, pa se koriste tamo gde je važnija estetska komponenta od ekonomičnosti. Pisma sa kratkim završecima koriste se za izdanja u kojima je potrebno da velika količina podataka bude smeštena na što manji prostor, a da čitljivost bude očuvana, što čini ovakva pisma pogodnim za rečnike i imenike.

Glavne linije tipografskog pisma: osnovna linija, visina malih slova, linija gornjih produžetaka, linija donjih produžetaka, visina velikih slova

Za detaljan prikaz kliknite na ilustraciju

Visina malog slova (x-height) i visina pisma (M-square)

Za detaljan prikaz kliknite na ilustraciju

Dužina gornjih produžetaka (ascent)
i dužina donjih produžetaka (descent)
mere se od bazne linije.
Njihov zbir daje visinu pisma (M-square).

Za detaljan prikaz kliknite na ilustraciju

Petolinijski sistem (Minion): visina gornjih produžetaka veća je od visine velikih slova. Četvorolinijski sistem (Times): visina gornjih produžetaka i visina velikih slova su jednake.

Za detaljan prikaz kliknite na ilustraciju

Odstupanje visine zaobljenih slova i zakošenih serifa od bazne linije i linije visine malih slova koje određuju horizontalni serifi

Za detaljan prikaz kliknite na ilustraciju

Primeri teksta složenog istom veličinom, pismima sa različitim odnosima x/M (Adobe Garamond, Minion, ITC Slimbach, Stone Serif)

Za detaljan prikaz kliknite na ilustraciju